Prvi tragovi naseljenosti mogu se pratiti od neolitika o čemu svjedoče arheološki nalazi iz Grabovca i Zagvozda, a neprekidna naseljenost ovoga kraja od ranog brončanog doba (2000. do 1600. godine prije Krista) kada su ovdje živjeli nosioci cetinske kulture.
Nakon doseljenja ilirskog plemena Delmata u kasnom brončanom dobu koje je sagradilo gradinska naselja i njihovog poraza od Rimljana, Imotskoj krajini uslijedila je snažna urbanizacija što možemo vidjeti po ostacima rimskih municipija kraj Runovića i Lovreća.
Prekretnicu u povijesti ove krajine imalo je Franačko Carstvo jer se pod njegovim političkim utjecajem u sastavu Hrvatske Kneževine oblikovala Imotska županija, tada nazivana Imota. Prostirala se na čitavom Imotskom polju, a danas se njena sjeverozapadna polovica nalazi u Hrvatskoj, a jugoistočna u Bosni i Hercegovini.
Nakon vladavine hrvatsko-ugarskih kraljeva, 1493. Imotsku krajinu osvajaju Osmanlije i njome vladaju 225 godina, ali ne ostavljaju dubokog traga zbog, između ostalog, buđenja katoličke svijesti pod okriljem franjevaca koji su je povezivali uz hrvatsko nacionalno biće. 1718. godine Požarevačkim mirom nastaje današnje razgraničenje kada je ujedno i dobila status krajine, tj. vojno-upravnog područja mletačke vojne uprave.
Propašću Mletačke Republike 1797. godine nastavljaju se mijenjati vlastodršci Imotske krajine: Austrija, Francuska, Kraljevina Jugoslavija, Federativna Narodna Republika Jugoslavija. Za vrijeme Domovinskog rata Imotska krajina nije bila izravno pogođena velikosrpskom agresijom, no veliki broj njezinih stanovnika borio se na svim hrvatskim bojištima.