Većina gradova i naselja koje Splitska rivijera nudi na svojoj niski bisera su osnovali Grci: Aspalathos (Split), Tragurion (Trogir), Epetion (Stobreč), Issa (Vis), Stari grad na Hvaru (Pharos), dok su nam Rimljani ostavili Salonae (Solin), Oneum (Omiš), Pituntium (Podstrana).
Nakon provala Avara i Slavena početkom 7. stoljeća područje rimske Dalmacije svelo se na najuže teritorije upravo gore navedenih gradova i naselja. Formalno su bili pod jurisdikcijom bizantskog cara do vremena hrvatskih kraljeva Petra Krešimira IV. i Dmitra Zvonimira u 11. stoljeću koji su ih priključili ostatku Hrvatske.
Poslije propasti hrvatske narodne dinastije, kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije ušlo je 1102. godine u personalnu uniju s Ugarskom. Ladislav Napuljski Anžuvinac prodao je 1409. Dalmaciju Mletcima te su dalmatinski gradovi ušli u snažnu, dobro organiziranu i tada najjaču sredozemnu državu.
Već u 16. stoljeću ovdašnji stanovnici bivaju izloženi turskim napadima pa niču brojne utvrde, kule i zidine. Venecija je uspješno odolijevala tim napadima, no ipak izmučena višestoljetnim ratovima prestaje postojati 1797. kada njeni posjedi na Jadranu pripadnu Austriji koja je 104 godine jačala gospodarski i kulturni život.
Kroz turbulentno 20. stoljeće ispunjeno trima ratovima, gradovi na Splitskoj rivijeri istaknuli su se kao borci za slobodu.
Brojna povijesna previranja te vladari različitih zemalja ostavili su ovom području i njegovim stanovnicima brojne narodne običaje, spomeničke znamenitosti, kulturne manifestacije i etničku raznolikost. Upravo se u tome krije vrijednost splitskog područja od kojeg, nakon što ga posjetite, naučite mnogo i poželite mu se vratiti po još.